više se nikom ne nadam, jer znam da nisi ti.

05.01.2016.

Prijateljice.


 

Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale
pravile se da smo vazne
ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke...



Hej ti, ti nezamjenjiva, po ko zna koji put sjecam se svega, svih dana provedenih skupa, svih zajednickih osmijeha, svih nasih snova.


Nedostajes mi. I bezbroj puta posegnem za mobitelom da te nazovem, da navratis malo do mene.

Voljela bih da si ovdje sa mnom, znas onako kako smo zamisljale? Sve bi bilo ljepse.


Ne znam sta nam se to desilo? Da li je sve ovo moja greska?

Ne znam...


Ali znam jedno: s tobom sam provela najljepse dane svog zivota.

Nikada ti nisam morala reci sta osjecam, znala si. Pricale smo suteci.

Niko kao ti me nije znao nasmijati, popraviti mi dan, vratiti me u djetinjstvo... Nikada se nisi smijala mojim snovima. Nasim snovima.


Nedostajes. Nedostaju mi nase ulice, sve nase igre, nedostajes mi TI! Ti koja si uvijek bila uz mene, I kada sam bila na samom dnu I onda kada sam letjela. Letjele smo skupa, plakale smo skupa.

I osjecam se krivom, jer nisam ni upola bila prijateljica, kakva si ti bila meni. Nisam ti dala onoliko koliko si ti meni. I boli to.


Ulica, gledanje Twilighta, svi oni derneci, svi oni parkovi. Slike koje nikada izblijediti nece.

I onda... nove slike, novi ljudi oko tebe, nova ti. Prelijepa. I na drugoj strani svijeta. Nisi vise ona djevojcica, nisam ni ja. Ali ko zna, mozda kada se opet sastanemo.. mozda se vratimo u ono lijepo doba. Ili pocnemo iznova.


Hvala ti.



VOLIM TE.


05.01.2016.

Jednoga dana, ogledalo istinu će reći, dušo, a nikog neće biti ruku da ti da.

U samo jednom segmentu života, ti se još uspijevaš dići sa dna.
Negdje u tamnim nijansama pogleda ostaješ .. najčešće .. najviše.
Ipak, sve u vezi s tobom je maglovito ..
Samo jedan treptaj mog oka bio bi dovoljan da se to rasprši i nestane u hiljadu tvojih svijetlih tonova.
Zašto ti otkrivam u mislima pretpostavku da ću se zadovoljiti sa onim "najmanje" ??
Ja samo ne volim da planiram, ali ciljeve imam. Itekako.
Splet (slučajnih) okolnosti je učinio svoje.
Pitam se nekad poznaješ li ti sebe uopšte(to su, uglavnom, jedini trenuci u kojima pomislim na tebe, a da ne pogazim sebe).
Jesi li svjestan činjenice da se kriješ iza odbjeglog jadnika, kukavice, ubjeđujući sebe i druge u suprotno, hvaleći se svojim, tobož, svetim postupcima??
Osjećaš li se ikad kao neki beskičmenjak dok ponosno hodaš gradom, kao da je samo tvoj?
Ljudi su od savršenstva daleko. Najdalje.
A ti si uvijek u prvim redovima.
Pa .. šta da ti kažem, mislim .. bravo momčino!
Istina je da ja koračam onom neostvarenom prošlošću. S njim, kojeg sam prezirala.
S njim koji je bio vječita tema ismijavanja.
Čuvam se naivnih ljudi i nježnih pogleda. A čuvaj se i ti.

                                                        Sad te se samo rijetko sjetim !

05.01.2016.

05.01.2016

Da li vrijedi ostati boriti se ili napustiti sve? Pitanje je sada.

<< 01/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
73622

Powered by Blogger.ba